Šta je ARDS?

Sindrom akutnog respiratornog distresa, ili ARDS, je inflamatorna povreda pluća koja se dešava kada se tečnosti nakupljaju u malim vazdušnim kesama (zvanim alveole) u plućima. ARDS sprečava da se pluća pune vazduhom i izaziva opasno nizak nivo kiseonika u krvi (hipoksemija).

Ovo stanje sprečava druge organe kao što su mozak, srce, bubrezi i stomak da dobiju kiseonik koji im je potreban za funkcionisanje. ARDS je opasan i može dovesti do brojnih ozbiljnih i životno opasnih problema.

ARDS se obično dešava u bolničkim uslovima dok se pacijent leči od infekcije ili traume. Ako niste hospitalizovani i imate simptome ARDS-a, odmah potražite medicinsku pomoć.

Akutni respiratorni distres sindrom je povreda pluća opasna po život uzrokovana sepsom, pneumonijom, koronavirusom i drugim stanjima. ARDS ima tendenciju da se razvije u roku od nekoliko sati do nekoliko dana od događaja koji ga je izazvao i može se brzo pogoršati. Pacijenti sa ARDS-om će možda morati da budu smešteni na odeljenje intenzivne nege i na respiratoru da bi im pomogli da dišu.
ARDS - Akutni respiratorni distres sindrom

Simptomi ARDS-a

Simptomi ARDS-a zavise od uzroka i težine slučaja, kao i od već postojećih stanja pluća ili srca. Simptomi uključuju:
  • Izuzetno otežano i ubrzano disanje ili nedostatak daha
  • Ekstremni umor i zamor mišića
  • Konfuziju
  • Brze otkucaje srca
  • Plavkastu boju noktiju i usana zbog niskog nivoa kiseonika u krvi
  • Kašalj i bol u grudima
Ako je ARDS uzrokovan teškom infekcijom (sepsa), mogu biti prisutni i simptomi sepse - groznica, nizak krvni pritisak.

Šta uzrokuje ARDS?

ARDS nastaje kada tečnost curi iz malih plućnih sudova u plućne vazdušne kese (alveole). Kada je zaštitna membrana između krvnih sudova i vazdušnih kesa ugrožena, nivo kiseonika u krvi se smanjuje.

Najčešći uzrok ARDS-a, ozbiljne infekcije u plućima ili drugim organima sa široko rasprostranjenom upalom, je sepsa. Takođe, aspiracija sadržaja želuca u pluća može izazvati ozbiljno oštećenje pluća i ARDS. Infekcija COVID-19 virusa se može razviti u teški oblik ARDS-a. Pored toga, neki od uzroka ARDS-a mogu biti:
  • Pankreatitis (teška upala pankreasa) i masivna transfuzija krvi.
  • Velike traume i opekotine: Nesreće i padovi mogu direktno oštetiti pluća ili druge organe u telu koji izazivaju tešku upalu u plućima.
  • Inhalacione povrede: Udisanje i izlaganje visokim koncentracijama hemijskih isparenja ili dima.
  • Predoziranje: Predoziranje drogama kao što su kokain i opioidi.

Dijagnostikovanje ARDS-a

Pošto ne postoji nijedan test koji može potvrditi dijagnozu ARDS-a, vaš lekar će preduzeti nekoliko različitih testova.

Testovi za dijagnozu ARDS-a mogu uključivati merenje krvnog pritiska, slušanje grudi i traženje znakova nedostatka kiseonika, kao što su nokti sa plavim nijansama ili usne.

Kada se jave simptomi ARDS-a, mogu se uraditi kombinacije testova:
  • Rendgenski snimak grudnog koša za merenje tečnosti u plućima.
  • Test krvi za određivanje nivoa kiseonika u krvi kako bi se utvrdila težina ARDS-a.
  • Ehokardiogram (ultrazvuk srca) za procenu funkcije srca.
Ponekad, simptomi i znaci ARDS-a mogu zahtevati dodatne testove da bi se dijagnostikovali drugi uzroci koji su slični ARDS-u.

Može se uzeti uzorkovanje sekreta iz disajnih puteva da bi se otkrio uzrok infekcije.

Lečenje ARDS-a

ARDS se obično leči na odeljenju intenzivne nege zajedno sa lečenjem osnovnog uzroka.

Mehanička ventilacija se često koristi u nezi pacijenata sa ARDS-om. Za blaže slučajeve ARDS-a, kiseonik se može dati preko maske za lice ili kanile postavljene preko nosa.

Koraci za minimiziranje komplikacija od ARDS-a uključuju:
  • Sedaciju za upravljanje bolom
  • Testove disanja da bi se utvrdilo kada je bezbedno ukloniti cev i ventilator
  • Razređivače krvi za sprečavanje zgrušavanja
  • Minimiziranje nakupljanja tečnosti u plućima
  • Smanjenje stresnih čireva u stomaku
  • Aktivnu mobilnost i fizikalnu terapiju za sprečavanje slabosti mišića
Nije dokazano da direktna terapija lekovima poboljšava preživljavanje kod ARDS-a, ali istraživači nastavljaju da rade na pronalaženju lečenja.

ARDS može biti opasan po život i smrtonosan, međutim, ventilator poboljšava protok kiseonika smanjujući rizik od komplikacija i pomažući većem broju ljudi da preživi.

Oporavak od ARDS-a može potrajati dugo. Većina pacijenata se može ukloniti sa ventilatora i slobodno disati. Neki se potpuno oporave, ali drugi mogu razviti hronične probleme sa plućima koji zahtevaju negu pulmologa. Neki pacijenti mogu razviti sindrom post-intenzivne nege i mogu doživeti posttraumatski stresni poremećaj, fizičku slabost, anksioznost i depresiju.
Ažurirano: Jun 5, 2025 | Izdavač: Eurodijagnostika Niš | O nama

Često postavljana pitanja

ARDS (sindrom akutnog respiratornog distresa) je inflamatorna povreda pluća koja se dešava kada se tečnosti nakupljaju u malim vazdušnim kesama u plućima, sprečavajući da se pluća pune vazduhom i izazivajući opasno nizak nivo kiseonika u krvi (hipoksemija).

Simptomi ARDS-a uključuju izuzetno otežano i ubrzano disanje ili nedostatak daha, ekstremni umor i zamor mišića, konfuziju, brze otkucaje srca, plavkastu boju noktiju i usana zbog niskog nivoa kiseonika u krvi, kašalj i bol u grudima. Ako je ARDS uzrokovan teškom infekcijom (sepsa), mogu biti prisutni i simptomi sepse, kao što su groznica i nizak krvni pritisak.

ARDS se obično leči na odeljenju intenzivne nege zajedno sa lečenjem osnovnog uzroka. Mehanička ventilacija se često koristi kod pacijenata sa ARDS-om. Za blaže slučajeve, kiseonik se može davati preko maske za lice ili kanile. Koraci za minimiziranje komplikacija uključuju sedaciju za upravljanje bolom, testove disanja, razređivače krvi i aktivnu mobilnost (fizikalna terapija).

Termini i Definicije

Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) je ozbiljno stanje koje karakteriše naglo nastala insuficijencija pluća, obično izazvana različitim uzrocima poput sepse, trauma ili upale pluća. Simptomi uključuju otežano disanje, nizak nivo kiseonika u krvi i infiltraciju pluća tečnošću.

Stanje u kome dolazi do sniženog nivoa kiseonika u arterijskoj krvi. U kontekstu ARDS-a, hipoksemija je posledica narušene razmene gasova u plućima i predstavlja ključni dijagnostički kriterijum i izazov u lečenju.

Oštećenje unutrašnjeg sloja krvnih sudova koje može dovesti do povećane propusnosti vaskulature i edem (nakupljanje tečnosti). Ovo je značajan patofiziološki aspekt ARDS-a koji doprinosi nagomilavanju tečnosti u alveolama pluća.

Medicinska intervencija koja koristi uređaj da asistira ili preuzme funkciju spontanog disanja kod pacijenata sa respiratornom insuficijencijom poput ARDS-a. Cilj je održavanje odgovarajućeg nivoa kiseonika i ugljen-dioksida u organizmu.

Sitni vazdušni mehurići u plućima gde se odvija razmena gasova (kiseonik i ugljen-dioksid) između pluća i krvotoka. U ARDS-u, alveole su često ispunjene tečnošću, što ometa ovu vitalnu funkciju.

Stanje gde dolazi do zadržavanja tečnosti u plućima, tačnije, u alveolama. To može biti posledica direktnog plućnog oštećenja ili sistemskih faktora, što je karakteristično za ARDS.

Oštećenje plućnog tkiva izazvano prekomernim pritiskom, često kao komplikacija mehaničke ventilacije. U ARDS-u, veći pritisci mogu biti potrebni zbog smanjene plužnosti pluća, što povećava rizik za barotraumu.